Prizemna meteorološka motrenja - kišomjerne postaje
Opširnije o kišomjernim postajama
Kišomjerne postaje su meteorološke postaje na kojima motritelji-amateri obavljaju mjerenje količine oborine (npr. kiše, zrna tuče, magle, snijega, ...) i visine snježnog pokrivača. Motritelj će uz mjerenje količine oborine odrediti i zapisati u kojem se obliku oborina javila (kiša, snijeg, tuča, solika, …), kojim intenzitetom (slaba, umjerena, jaka) i koliko je oborina trajala (vrijeme prve pojave do potpunog prestanka). Osim toga, bilježe se i druge vrlo značajne pojave poput magle, grmljavine, olujnog vjetra ili snježnog pokrivača.
Količina oborine mjeri se svakodnevno u 7 h po službenom (srednjoeuropskom, SEV) vremenu. Taj podatak predstavlja ukupnu količinu oborine u protekla 24 sata, odnosno od 7 h jučer do 7 h danas.
Za mjerenje količine oborine služi osnovni instrument, Hellmannov kišomjer s menzurom, prikazan na slici 1. Uz tekuće oborine (npr. kiša, rosa...), kišomjerom se mjeri i kruta oborina (snijeg, tuča, ledena zrna i slično) na način da se cijeli kišomjer unese u zatvorenu prostoriju u kojoj će se kruta oborina otopiti i potom izmjeriti menzurom. Svakako, na njegovo se mjesto postavlja drugi (rezervni).
Mjerenje ukupne visine snježnog pokrivača i visine novog snijega obavlja se svakog dana (sve dok je više od polovice tla prekriveno snijegom) u 7 h SEV bez obzira je li od zadnjeg mjerenja padao snijeg ili ne. Za mjerenje visine ukupnog snijega služi pokretna snjegomjerna letva čija je skala podijeljene na cijele centimetre, a za visinu novog snijega četverokutna daska veličine 50 cm x 50 cm. Oba instrumenta su postavljena na mjesto određeno pri uspostavljanju kišomjerne postaje vodeći se uputama i preporukama Svjetske meteorološke organizacije (WMO).
Svi se podaci zapisuju u mjesečni kišomjerni izvještaj koji se istekom mjeseca dostavlja u DHMZ gdje se podaci obrađuju, kontroliraju i arhiviraju.